jedan od mnogih...trag u beskraju...

DALI SE IKADA ZAPITAŠ DALI JE MOJ OSMIJEH LAŽAN SJAJ,DA SVAKI OSMIJEH MOJ KRIJE TUGE TRAG!

Trudim se zadržati suze da ne teku
Ovu dušu punu bola da ne peku
Ne mogu podnijeti ovaj osjećaj ispod kože
Ovo se dobije kad se sve krive kocke života poslože...

Život bez smisla...bez svijetle točke u tami
Svijet je okrutan, a borimo se sami
Protiv sila što nas iznutra lome
Duša tada često klone...

Čuješ li dušo, taj uzvik bespomoćnosti u meni?
Čuješ li jecaj, vidiš li posljednji potez borbeni?
Da, posljednji...jer nemam više snage ja
Vodila sam dosad bitke...i svaku izgubila

Voljela sam tebe, dušo, voljela
I ne, nisam te još preboljela
Još živi uspomena na tebe i ljubav u meni
A usamljenost me ubija...ubija svaku nadu u meni...

Samo znaj da ovom srcu nisi i nikada nećeš biti zaboraljen...

Ja odustajem od tebe...tuzi se prepuštam
Nema smisla...bol ionako osjećam
I kad lažem da te ne volim, i kad priznam...
Sretno dušo...a kakva je tvoja ljubav...da bar znam

Duga svijetla kroz kapi kiše u crnoj noći
Nigdje žive duše...već je par sati iza ponoći
Srce ubrzano kuca...tijelo drhti...uplakane oči
Put bez nekog cilja...ne znam gdje ću doći

Javljaju mi se uspomene...odu...pa se vrate
Gdje god da krenem one me stalno prate
Boli me...boli me duša, ali ne mogu da ne mislim na te...
Jer imam te u duši...moje srce te voli i čuva te...

Bio si mi sve...volio me kao nitko prije
No nažalost...u životu ništa pošteno nije
Ništa vječno ne traje...
Bog je dao, Bog je uzeo...tebe...tebe više nema...
Nikad ne znaš kada se kraj potajice sprema...
Ništa vječno ne traje...

Sjećaš li se naših sretnih dana?...Kao da je jučer bilo
Teško je sada vjerovati da je sve nestalo...ostalo samo sivilo
I crna strana života...kao da se sve ružno krilo
I čekalo neki tren...a onda nas pogodilo...

Još kiša lijeva...sijevaju munje...ne znam put...
Ni cilja nemam, vozim se u krug

I vidim tebe...k meni dolaziš
Nakon nekog vremena da me vidiš, pozdraviš
Jer htio si mi tada reći koliko me voliš
Da želiš ostatak života provesti sa mnom

I vidim sebe...u bijelom...ispred oltara
Sretnu...uzbuđenu...izgaram od sveg žara
Žara što gori u meni...od ljubavi...tvog najvećeg dara

Čekala sam na te dok otkucavao je sat, i čekala...
Zacijelo postoji razlog kašnjenja - tuzi se nisam predala
Razasuto cvijeće...suza...snaga me izdala...
Ležim bez svijesti...u bijelom...kraj oltara...

Pitam se ponekad, sanjas li o sreci?
Kad me ugledas imas li sto za reci?
Ja mislim ponekad o nama,
i kad mi lose ide,
skrivam suze da drugi ne vide.
Ja razmisljam o svemu,
al najcesce o tebi,
s tobom je tesko,
a bez tebe zeljela nebi.

Večeras
I zvijezde su se skrile,
Iste one
Što za nas nekoć su treperile.
Svaki zvuk je utihnuo,
Pa i onaj
Što te dvije riječi je šapnuo…

''Volim te''…

Večeras nema oborina,
Samo suze moje
Ispiru uspomene tvoje.
Tek oblaci bdiju nad nama,
One osjećaje
Obavija sada tama.

Večeras
Kada svaka riječ umukla je,
Moje srce viče na sav glas.
Nitko
Osim mene
Večeras ne misli na nas…

Stare slike u ormaru

Pa tko mi je kriv što sam se prostrla
kao crveni tepih po kojem ćeš hodati
zaštićen od mraćnih dubina što se kriju
pod našim nogama...
Davanje je blagoslov i dar
i ne traži zauzvrat
ali u neki čas, kada te boli duša,
kada sustaneš od briga i obveza,
u neki čas kada ti treba podrška
i neki znak pažnje,
osjećaš se ništavno
ako voljeni to ne prepoznaju...

Tko mi je kriv što sam u žaru
zaljubljena u ljubav
blistavost dana i tamne sjenke noći
željela tebi pokloniti svijet.
Ti nisi to od mene tražio,
niti sam ja to morala dati,
reći ćeš kada pukne snaga
kojom ispunjavam ovozemaljski život...

I kako onda ne tražiti sreću
u sjeti nekih prošlih dana,
kako se ne hraniti emocijama
koje netko drugi,
još manje od tebe može dati,
kako ne popuniti, kada me uhvati praznina,
kako ju ne ispuniti slutnjom ?

Tko mi je kriv do same sebe,
do osjetljivosti kada dođe neko ovakvo vrijeme,
nitko, baš nitko, to sam ja.

Ali proći će i ovaj varljiv dan,
ispunit će blagi povjeratac ove
ljetne zime, ispunit će dušu
i dati nove rime i Njegovo ime,
odgovor će dati kad tad,
blagoslov sa neba
i netko posebno dobar i drag...

Pitam se koga sanjaš
Samnom u postelju dok liježeš
Koga sanjaš okrenutih meni leđa?
Ja spavam već danima kraj stranca I kraj tuđeg se čovjeka budim
Za kojeg sam vjerovala da je samo moj..
Okrenuo si leđa od mene,od nas
Zabranio si prošlosti da te podsjeća
Kako smo bili jedno a ne dva bića..
Pitam se koga sanjaš
Sa mnom u postelju dok liježeš
Koga sanjaš okrenutih leđa?

Imam samo sjećanja...kao stare slike u ormaru da ih spremam
I da mi oči čekaju na prozoru nekoga ko nikad neće doći..
Imam samo tišinu što šapuće u praznu srcu,kao jeka
A to boli,boli kao da te neko zabada nožem
Bila sam netko dok sam imala tebe
Sunce u oku mjesec u kosi
I nasmijano lice,
Sad sam starica koja stoji tužno
Kao na polju pokisle kiše
Moje si sunce bio pa se sakrio iza oblaka sivih
A ja neznam da živim bez tebe...
Imam samo sjećanja koja umiju da pate
Koja mogu da dišu
I koja na mladost mirišu
Imam samo tebe na požutjeloj slici
Prvu strastven noć kraj tebe
Prsten zaručnićki, sjećanja i ništa više..........................

(Slasticarna: MIRIS ZENE)

Specijalitet kuce “VLAZNA TORTA”

Potrebno je:
• dvije noge
• vesele oci
• 2 vrecice mlijeka
• jedna tvrda banana
• 2 kom svjezih jaja
• jedna posuda za tucanje

Nacin pripreme:
• rasiriti noge
• gledati u oci
• njezno masirati dvije vrecice mlijeka
• mijesati dok se posuda ne zagrije i ovlazi
• prstom probati zagrijanu posudu
• lagano ugurati bananu i pokriti svjezim jajima
• peci na sobnoj temperaturi uz stalno mijesanje
• torta je gotova kada banana omeksa i pusti sok

Napomena:
Ukoliko banana ne omeksa kada pusti sok, postupak ponoviti jos jednom ili vise puta.

Da li znate da ........
1) je nemoguce poljubiti vlastiti lakat.

2) je Coca-Cola originalno bila zelena.

3) je American Airlines ustedio $40,000 1987. godine vadeci po jednu maslinu iz svake salate koja je sluzena u prvoj klasi.

4) kvakanje patke ne radi jeku.

5) svaki kralj u kartama predstavlja jednog velikog kralja iz povijesti:
Pik: Kralj David
Tref: Aleksandar Veliki
Herc: Karlo Veliki
Karo: Julije Cezar

6) Pomnozi! 111,111,111 x 111,111,111 = 12,345,678,987,654,321

7) ako na statui, koja se nalazi u parku, konj ima obje prednje noge u zraku, osoba (koja je na konju) je poginula u borbi.
Ako je konju samo jedna prednja noga podignuta, osoba je umrla od rana zadobijenih u borbi.
Ako su konju sve cetiri noge na zemlji, osoba je umrla prirodnom smrcu.

8) ime Jeep dolazi od americke vojne skracenice "General Purpose vehicle, G.P..

9) u Pentagonu ima duplo vise toaleta nego sto je potrebno. Kada su ga gradili, zakon je zahtijevao odvojene toalete za crnce i bijelce.

10) je nemoguce kihnuti otvorenih ociju.

11) desnjaci u prosjeku zive 9 godina duze nego ljevaci.

12) "Bubasvaba" moze zivjeti devet dana bez glave, prije nego sto umre OD GLADI.

13) su slonovi jedine zivotinje koje ne mogu skakati (srecom).

14) se jedna prosjecna osoba smije 15 puta dnevno.

15) komarci imaju zube.

16) su Miguel de Cervantes i William Shakespeare, koji se smatraju najvecim piscima u svojim zemljama, obojica umrli 23. ozujka 1616...

17) su trebala 22 stoljeca da se izracuna udaljenost izmedju Zemlje i Sunca (149,400,000 km). To bismo mnogo ranije znali da se netko sjetio pomnoziti sa 1,000,000,000 visinu Keopsove piramide u Gizi, koja je izgradjena 30 st.pr. rodjenja Isusa Krista.

18) u staroj Engleskoj ljudi nisu smjeli voditi ljubav bez odobrenja kralja (pogotovo ako se radilo o clanu kraljevske porodice).
Kada je par htio imati djecu, morali su zatraziti dozvolu monarha, koji bi im predao plocicu koju su zakacili na vrata od sobe dok su imali odnose. Na plocici je pisalo: "Fornication Under Consent of the King" (F.U.C.K.). Ovo je i porijeklo rijeci koju ste upravo procitali.

19) Za vrijeme secesijskog rata, kada su se trupe vracale u svoje kartele bez gubitaka, pisali su na jednoj velikoj tabli "0 Killed" (nula poginulih).
Odatle izraz "O.K." - sve dobro.

Ovo je navodno zapis stvarnog radiorazgovora koji se vodio u listopadu 1945. godine izmedju broda americke mornarice (koji se nalazio pored engleske obale) i britanskih vlasti. Transkript je navodno objavilo Britansko ministarstvo obrane 10. listopada 1995. godine.

Britanci: "Molimo vas skrenite svoj kurs 15 stupnjeva juzno kako biste izbjegli sudar."

Ameri: "Savjetujemo vam da vi skrenete svoj kurs za 15 stupnjeva sjeverno kako biste izbjegli sudar."

Britanci: "Negativno. Vi cete morati skrenuti svoj kurs za 15 stupnjeva juzno da izbjegnete sudar."

Ameri: "Ovdje kapetan US Navy broda. Ponovno vam kazem, skrenite SVOJ kurs."

Britanci: "Negativno. Ponovno kazemo, morat cete skrenuti svoj kurs."

Ameri: "Ovo je nosac aviona USS Lincoln, drugi najveci brod u Atlantskoj floti Sjedinjenih Americkih Drzava. S nama su tri razaraca, tri krstarice i brojni ostali pomocni brodovi. Zahtijevam da vi skrenete svoj kurs 15 stupnjeva sjeverno.
TO ZNACI 15 STUPNJEVA SJEVERNO ILI CEMO PODUZETI KONTRAMJERE DA BISMO OSTVARILI SIGURNOST OVOGA BRODA!!"

Britanci: "Mi smo svjetionik. J..... se!"

A sad nešto pametno....
Ovo sto slijedi je filozofija Charlesa Schultza, tvorca "Peanutsa" i Charlie Browna. Ne morate zaista odgovarati na pitanja. Samo procitajte tekst do kraja i shvatit cete poruku.
1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svijetu.
2. Nabrojite zadnjih pet pobjednika u golfu.
3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss America.
4. Nabrojite desetero ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulitzerovu nagradu.
5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina.

I, kakav je rezultat?
Stvar je u tome da malo nas pamti jucerasnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom podrucju. No pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuca padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.

Evo jos pitanja, da vidimo kako cete sada proci.
1. Nabrojite par ucitelja koji su vam pomogli u skoli.
2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo tesko.
3. Nabrojite petero ljudi od kojih ste nesto vazno naucili.
4. Razmislite o par ljudi koji su ucinili da se osjece vaznim.
5. Razmislite o petero ljudi s kojima se rado druzite.

Lakse?
Pouka: Ljudi koji vas zivot cine drugacijim nisu oni s najvise diploma, najvise novaca ili najvise nagrada. To su ljudi kojima je stalo.

Ne brinite o mogucem smaku svijeta danas. U Australiji je vec ionako sutra!
(Charles Schultz)

Mom Medeku, Kruni

Ne dam večeras sjenama mraka da
izgube ti tragove
Ni pupoljcima ruža da ljube ti
tople dlanove
U večernjoj rapsodiji lelujave strasti
zrikavci pjesmu rasprostiru za tebe
Neka te ruke tame ponesu
jakošću mojih misli i spuste ti glavu
na moje grudi
Ubrati ne znam uspavanu strast posijanu
na tvojim trepavicama
I premda su ruke pružene
da sljube se u dodiru sa tvojima
Izmaknut ću luđačke otkucaje srca
iz tvoje blizine
I postati daleka tvojim
tajnovitim željama
Razotkrit ću se ispred zastora
razuzdanih zvijezda
Neka me upiju u sjenama svoje
raskoši
I raspu nebom svu pakost
nemirnih misli
kojima te iznova ljubim

Ti sudbino moja pod ogrtačem od satena
tebi dajem sjećanja svoja, svoje strahove , nadanja , svoju bol,
u zagrljaj zore kojom magla vije skidam sa rane uzavrelu sol,
a u grudima mi srce divljački bije.
Duši mi trebaš kao zora svaki dan .

Više ni sama neznam po koji put
ti hodaš po mislima mojim...
tu si,u glavi,u srcu,u duši...

Zagrli me jednom,
neka srce u srcu kuca,
dozvoli da te osjetim i da čujem kako dišeš...
dopusti da te volim,da dokažem da mogu,
bez obzira što sam dijete...
dousti da te volim...

Znam...
okolini sam već odavno postala dosadna
pričajući o tebi,
jer bilo ko,i onaj ko je samnom samo jednom pričao
zna da te volim...

Zlato moje volim teeeeeeeeee

Jednom dečku...

Ne vjeruj mi kada plačem.
Omami me s vremena na vrijeme
neka neispjevana tuga,
neko drugo lice, tuđe usne,
nezaboravljeni dodiri,
nema to veze s tobom.
Ne vjeruj mi kad plačem.
Nosim neke stare dugove kao okove,
bolujem davno izrečene uvrede,
ratujem sa javom i snovima,
i sve to ispirem suzama.
Nema to veze s tobom.
Ne vjeruj mi kad plačem
jer uporno pokušavam
da tebe kaznim zbog tuđih grjeha,
da te bacim na koljena suzama
zbog svih pred kojima sam ja klečala.
I zato ne veruj mi kad plačem
jer to nema veze s tobom...

Uvijek si demon života mog
a ja sam tvoja razodjenuta vila...molitve ovdje su bezbožne
možeš me svojom krvlju politi
prije nego ti dah udahnem.

Kada te Ona pogleda
reci joj :
I ona me tako gledala .
Kada te Ona poljubi
reci joj :
I ona me tako ljubila .
Kada ti Ona sjedne u krilo
reci joj :
I ona je tako sjedila .
Ako ti kaže -volim te
ti joj reci tiše :
I ona me voljela, al mnogo
mnogo više !

Nedaleko su živjeli jedno od drugog i skupa su odrasli. Međuvremenu su se zavoljeli. Bio je stariji od nje. Nitko nije bio zato, svako je bio protiv toga...kad su mu rekli da će joj samo upropastiti život, otišao je i obećao da ce joj pisati.
1. Pismo: je stiglo nakon godinu dana. Pisao je da mu je teško bez nje i da mu nedostaje strasno.
2. Pismo: je stiglo nakon dvije godine. Pisao je da misli stalno na nju ali da ce se navići.
3. Pismo: je stiglo nakon tri godine. Pisao je da mu je dobro i da je uz društvo dosta nasmijan.
4. Pismo je stiglo nakon 5 godina. Pisao je da mu je super i da će je zaboraviti.
5. Pismo je stiglo nakon 5 godina. Posle svega je pisao na kraju:

Ti ćeš mi oprostiti što sam se ubio 3. dan od našeg rastanka. Sva ova pisma su ti slali moji prijatelji- da bih sve to lakše podnijela...!!!

LISTAJUĆI DNEVNIK SVIH SVOJIH USPOMENA,
PRONAŠLA SAM TVOJE IME
ŠTO JE KRASILO STRANICU...
I PUSTIH TAD SUZU BOLA
JER SAMO SI TI BIO SMISAO ŽIVOTA MOGA!!!

Šta si na meni vidio
još uvijek pitam se?!
Nikada nisam
bila tvoj tip,
ovako pametna, zar ne?
Uvijek si težio da
imaš one jeftine,
kao što ona je!

Dvoličnost je tvoje drugo ime,
ali skrivaš to dobro.
Tvoje srce je prazno,
jer ti ne znaš voljeti,ne iskreno!

Ti su glumac,
sa sebičnim srcem...
Srcem koje ne voli!


Zbog svih pred kojima sam ja klečala

Povratak

Iz dnevnika jedne plavušice:
HURRAAAA, DOBILA SAM VOZAčKU DOZVOLU!
Napokon mogu voziti svoj auto, bez da mi instruktor stalno ponavlja: "Pazi! Pogrešan smjer. Pazi pjesak!"... ili nešto slično.
Uopće ne razumijem kako sam ga podnosila dvije godine, kakvo zanovjetalo!

8. ožujka
Autoškola je priredila zabavu, jer sam položila vozački.
Instruktori su bili stvarno ganuti. Jedan je čak rekao da će darovati misu za mene. čini mi se da je jedan od njih imao suze u oćima, a jedan je rekao da će se radi mene od sreće napiti.
Jako ljubazni dečki, ali nekako mi se čini da moja vozačka nije toliko bitna za toliko pretjerivanja.

12. ožujka
Kupila sam svoj crveni automobil! Na žalost sam ga morala ostaviti u salonu da mi zamjene zadnji blatobran, jer sam ubacila u "rikverc" umjesto u prvu. Nemam prakse... tek jedan tjedan vozim.

14. ožujka
I konačno, moj auto je tu! Bila sam tako zadovoljna da sam se odlučila još malo provozati. Vjerojatno su i drugi imali istu ideju, jer je iza mene odjednom bilo puno automobila. Trubili su kao ludi... vjerojatno je to bila svadbena kolona, pa sam im se i ja pridružila i smanjila brzinu sa 15 na 10 km na sat.
Vjerojatno im se to svidjelo, jer su počeli još jače trubiti.

22. ožujka
Moji susjedi su baš super. Napisali su veliki natpis "PAZI SUSJEDA MANEVRIRA!" i dali su mi najveće parkirno mjesto, a djeci su zabranili da se igraju dok ja ne parkiram.
Pretpostavljam, samo zato kako mi ne bi smetali. Kako su to dobri ljudi.

30. ožujka
Drugi vozači oko mene stalno trube, mašu mi i pokazuju nekakve znakove. Mislim da je to vrlo ljubazno, ali je opasno.
Neki tip mi je nešto govorio, ali ga nisam razumjela, jer nisam nasla gumb za otvaranje prozora... umalo sam pogodila pješaka.
Dobro je da sam vozila svojom standardnom brzinom... 15 na sat.

10. travnja
Malo su čudni ti vozači. Ne samo da stalno mašu, nego stalno i viču. Nikako da saznam što hoće, jer još uvijek nisam našla gumb za otvaranje prozora...
Možda mi žele dati nekakve korisne informacije? Mislim da je tako, jer sam čula jednog kada je rekao: "Idi kući, idi!". Nevjerojatno! Kako je znao da upravo vozim kući!? Kad nađem gumb za otvaranje prozora, bit će mi malo jasnije sto mi pokušavaju reći...

19. travnja
Noću je grad vrlo slabo osvijetljen. Danas sam prvi put izašla van noću, pa sam morala stalno imati upaljena duga svjetla da bih uopce nesto vidjela.
Izgleda da su se i ostali vozači, koji su vozili u susret, slagali sa mnom, jer su i oni odmah palili duga svjetla. Jedino što ne razumijem, zašto su i trubili!? Možda da prestraše pa potjeraju pse ili mačke s ceste? Kakvi čudaci!!!

26. travnja
Danas sam imala prometnu nesreću. Usla sam na rotor (kruzni tok), a kako je bilo puno automobila (nisam sklona pretjerivanju, ali bilo ih je najmanje četiri), nikako nisam mogla izići. Kružila sam i kružila, trazila mogućnost za izlazak. Od kruženja mi se tako zavrtjelo u glavi da sam udarila u spomenik na sredini rotora.
Stvarno bi morali ograničiti voznju u rotoru na samo jedan automobil, maksimalno dva!

3. svibnja
Nesreća me drži i drži. Danas sam isla po auto u garažu, a kad sam izlazila na cestu, fulala sam pedalu te pritisnula gas umjesto kočnice. Pogodila sam prolazeći auto te mu razbila cijelu desnu stranu. To je bila čista slučajnost da sam udarila upravo mog instruktora vožnje.
Dobar čovjek... posve neupitno. Ja sam stalno ponavljala da sam ja kriva, ali on je neprestano ponavljao držeći se za glavu: "Oprosti mi Bože, molim te!.... Oprosti mi Bože, molim te!"

Tako će vjerovatno izgledati i moj dnevnik...

- Koja je razlika između vile i vještice?
- 5 godina braka...

Nekoliko savjeta za žene
1. Nemoj se zanositi da nešto možeš promijeniti na muškarcu. Osim ako ne nosi pelene.
2. što napraviti kad ti muškarac zalupi vratima s vanjske strane? Zaključaj ih iznutra.
3. Ako su već jednog muškarca poslali na Mjesec, morali bi ih moći poslati sve!
4. Ne dopusti da misli tvog muškarca lutaju. Premale su da bi bile same vani.
5. Uvijek izaberi mlađeg muškarca. Ionako nikad ne sazriju.
6. Muškarci su svi isti – imaju različite face samo da bismo ih mogli raspoznati.
7. Definicija neženje: muškarac koji je propustio priliku da unesreći neku ženu.
8. Nije istina da žene rade kretene od muškaraca. Većina muškaraca se diči motom "Uradi sam!"
9. Jedini način da muškarca navedes da nešto napravi je da mu kazes da je prestar da bi to napravio.
10. Ljubav je slijepa, ali brak je iskustvo koje otvara oči.
11. Ako si baš želiš muškarca koji će biti vezan uz tebe, potraži ga u bolnici za duševne bolesti.
12. Sinovi Izraela lutali su pustinjom 40 godina. Eto, i u drevna vremena muškarcima je bilo ispod časti pitati za put.
13. Ako te pita jel voliš kartanje, reci "da, ali samo s kreditnim karticama".
14. Zapamti da smisao za humor ne znači pričati viceve njemu, nego smijati se njegovima

Jedan mladi katolički svećenik bio je tako nervozan da prije prve mise nije mogao ni riječi progovoriti pa upita biskupa za savjet... Ovaj mu reče da slijedeći put popije čašu vode sa 2 kapljice votke i odmah ce se osjećati slobodnije. Poslije toga, svećenik se osjećao tako dobro da ga više ništa nije moglo uznemiriti.
Nakon povratka sa mise pronađe slijedecu ceduljicu od biskupa...
Poštovani svečeniće, slijedeći put stavite nekoliko kapljica votke u vodu, a ne obratno. Osim toga evo još nekoliko savjeta kako se neki ispadi nebi ponovili:
1. Nije potrebno stavljati kriške limuna na rub pehara.
2. Ormar pored oltara je mjesto za ispovijed a ne W.C.
3. Ne oslanjajte se više na statuu blažene djevice Marije, ne grlite ju više i ne ljubite.
4. Postoji 10 zapovjedi a ne 12, 12 apostola a ne 7. Nijedan od nijh nije bio patuljak.
5. Isusa i njegove učenike ne zovemo J.C. i kompanija
6. David je pobijedio Golijata praćkom i kamenom. Nije ga umlatio i prosuo mu mozak.
7. Judu ne nazivamo kurvinim sinom.
8. Papu ne moramo nazivati El Padrino
9. Bin Laden nema veze sa Isusovom smrti.
10. Sveta vodica je za posvećivanje a ne da bi se osvježavali ispod pazuha.
11. Nikada se ne smijete tako moliti, da pri tome sjednete na stepenice ispred oltara i stavite nogu na bibliju.
12. Hostija nije grickalica uz vino već za vjernike.
13. Grešnici idu u pakao a ne u p.m.
14. Poziv na ples nije loš, ali ne polka trčeći kroz crkvu.
15. Onaj, u kutu pored zbora, kojeg ste nazvali pederom i transvestitom u suknji, bio sam ja.

Zašto je Coca-Cola bolja od muškarca?
1. Svaka boca Coca-Cole je uvijek pod dobrim pritiskom.
2. Kako god da je promućkas napravi se pjena.
3. Coca-Cola prija i ujutru i uveče i prije i poslije jela.
4. Možeš je mješati sa drugim pićem, a da zbog toga ne nastradaš.
5. Okus Coca-Cole je isti i u različitim pakiranjima.
6. Koliko god da je piješ ona se ne umori.
7. Coca-Cola se ne može pokvariti.
8. Coca-Colu možeš konzumirati čim je kupiš i ona neće pomisliti da si laka ženska.
9. Coca-Cola će strpljivo čekati da je popiješ kada ti to budeš htjela.
10. Samo od tebe zavisi da li ćes je popiti sama ili ćes je podijeliti s nekim.
11. Sa Coca-Colom ti ne može biti dosadno.
12. Coca-Cola ne može biti nervozna, umorna ili neraspoložena.
13. Od Coca-Cole ne možeš ostati u drugom stanju.
14. Ako je na prvom programu utakmica ili dnevnik ti možeš mirno gledati film na drugom zajedno sa svojom Coca-Colom.
15. Coca-Cola ti neće zamjeriti ako kupiš neku skupu haljinu.
16. Kad ideš u goste možeš ponijeti svoju Coca-Colu, a i ne moraš.
17. Nitko ti ne broji koliko si Coca-Cola popila u životu.
18. Coca-Coli je svejedno da li ti je prvo piće i uvijek je najbolja.
19. Bez Coca-Cole se može.
20. Coca-Cola se ne buni kad je drziš na ledu.
21. Ako otvoriš Coca-Colu i ne popijes je, ona se ne žali na bolove.
22. Svaku Coca-Colu možeš piti 5 minuta ili sat. Koliko ima takvih muškaraca?
23. Kad popiješ jednu Coca-Colu ostale ne idu na spavanje.
24. Coca-Cola nikad nema naporan dan i nikad nije umorna.

Kako se tuširati kao žena:
1. Skinite odjeću i stavite je u košaru za prljavo rublje. Svijetlu na jednu, tamnu na drugu stranu.
2. Ako na putu do kupaonice vidite dečka/ muža pokrijte bilo koji otkriveni dio tijela i žurno se zaključajte.
3. Pogledajte svoje tijelo u ogledalu i isturite trbuh kako bi mogli jos vise kukati o debljanju.
4. Uđite u kadu ili tuš kabinu. Uzmite krpicu za pranje lica, ruku i leđa, te kamen za struganje peta.
5. Operite kosu sa šamponom od krastavaca i lavande te 83 dodana vitamina.
6. Operite kosu još jednom sa šamponom od krastavaca i lavande te 83 dodana vitamina.
7. Nakon toga, nanesite na kosu balzam od krastavaca i lavande obogaćen prirodnim kokosovim uljem. Ne ispirite 15 minuta.
8. Istrljajte lice s kremom od zdrobljenih marelica dok zdravo ne pocrveni.
9. Operite ostatak tijela s Djumbir i Jaffa Cakes gelom za tuširanje.
10. Isperite balzam s kose (minimalno 15 minuta, jer morate biti sigurani da ništa nije ostalo).
11. Obrijte pazuhe i noge. Razmislite o brijanju bikini područja, te ga potom odlučite depilirati voskom.
12. Glasno vrisnite kada vam dečko/ muž potegne vodu u zahodu i tako oslabi pritisak vode.
13. Isključite tuš.
14. Izbrišite sve mokre djelove u kupaonici.
15. Obrišite se ručnikom veličine manje afričke države. Zamotajte kosu u super upijajući drugi ručnik.
16. Pretražite cijelo tijelo za najmanji trag prištića. Napadnite noktima.
17. Vratite se u spavaću sobu u dugom bade-mantilu s ručnikom na glavi.
18. Ako po putu vidite dečka/ muža pokrijte bilo koji otkriveni dio tijela i odjurite u sobu na sat i pol dugo oblačenje.

Kako se tuširati kao muškarac:
1. Skinite odjeću sjedeći na rubu kreveta i ostavite je na hrpi.
2. Do kupaonice idite goli. Ako vidite curu/ženu po putu pokažite joj ga uz prikladan uzvik.
3. Pogledajte svoje tijelo u ogledalu, uvucite trbuh da vidite imate li pločice (još ništa). Divite se veličini svog ku*ca, pocesite si jaja i pomirisite prste nakon toga.
4. Uđite u kadu ili tuš kabinu.
5. Ne tražite krpice za pranje jer vam ne trebaju.
6. Operite lice.
7. Operite pazuhe.
8. Kako sam dobro zvući kad prdnete u kupaonici! Ha ha!.
9. Operite svog najdražeg i okolna područja.
10. Operite guzicu i ostavite dlake na sapunu.
11. Šamponirajte kosu (bez balzama).
12. Napravite Šampon-irokezu.
13. Povucite zavjesu s kabine i pogledajte se u ogledalo.
14. Popišajte se u kadu.
15. Otresite se i izađite van. Nemojte primjetiti lokvu vode na podu, nastalu jer je zavjesa cijelo vrijeme visjela s krive strane kade.
16. Djelomično se obrišite.
17. Pogledajte se u ogledalo, protegnite mišice, divite se veličini ku*ca.
18. Ostavite zavjesu rastvorenu i mokru prostirku na podu.
19. Ostavite svjetlo i ventilaciju upaljene.
20. Vratite se u spavaću sobu s ručnikom oko struka. Ako prođete pokraj cure/žene, strgnite ručnik, zgrabite penis, viknite "ajmo mala!" i zavrtite kukovima.
21. Bacite mokri ručnik na krevet. Oblačite se 2 minute

Vrag u meni

Potpuno sam hodaš.
Nitko ne zna kamo.
Ti ideš i ideš,
sasvim izgubljena.
Gdje je tvoja nada ostala?
Zašto više ne vjeruješ u sebe?
Gdje je nestalo tvoje samopouzdanje?
Znaš li uopće tko si?
Imaš li cilj?

Ništa.
Ti ideš dalje, bez riječi.
Bez da slijediš nekakav cilj.
Bježiš od drugih.
Skrivaš se.
Nestaješ.
U beskrajnost.
Samo suze ostavljaš za sobom

Tebe mi poslali anđeli
tog ljepog jutra
osmijeh mi vrati na lice
kao lasta u proljeće
kao bagrem kad procvjeta
mirisom svojim mami
zavoljeh te preko noći
tebe mili,tvoje smedje oči.
Iskrenost tvoja
omami me kao vino
glas tvoj kao ptica zov
postao si život moj.
I kad se smiješ
osjećam tvoju blizinu
osjećam ruke tvoje
kako miluju lice moje.
Ti ljubavi moja
ti promijeni mene iz korijena
život mi uljepša
srećo moja nesuđena
U srcu proljeće zavlada
tugi sam zatvorila vrata
čekam dan da te poljubim
ljubav moju da osjetiš...

Tu gdje si ostavio me, samo na korak je dno... taj korak napravi sam, a ja ću dalje kako znam!!!

Kakav je to život
pun gorke vode?
Gdje mu je smisao?
Vrijedi li uopće?

Kakva je to duša
što se opija tugom i patnjom?
Zar se mora trovati svojom i
tuđom boli?

Kakvo je to srce
što se sastoji samo od dijelova?
Što čeka svoj posljednji otkucaj?

Zar je ovom životu suđena propast?
Mora li u njemu živjeti mržnja?
Sprema li mu se smrtna kob?
Zar ne može biti ispunjen najčistijom svjetlošću?

Ima li tom životu spasa?
Vrijedi li uopće živjeti život
pun trnja i sitnih kapljica?

Znat ćeš samo,
ako pogledaš u nebo puno zvijezda
i pronađeš onu najblistaviju.
Kad je pronađeš otvori joj srce
i nasmiješi se.
Tad ćeš znati vrijedi li taj život uopće živjeti!

Možda će ti jednom reći
Da sam tu noć iza leđa
Radila ti ja svašta
Daleko si i te noći bio.
Kroz moju krv puno vina
Je prošlo
To nisam pila ja
Vrag u meni to je pio.
Zaboravih da me vežeš
Da na vjernost zarekoh se
U beskrajno dugoj noći
To nisam bila ja
Vrag je milovao tuđe kose.
Jutro svanu
I ja shvatih da sam
Opet ona ista opet Tvoja
Ti daleko i danas si
Kao što si sinoć bio
Nisam kriva, ne varam te
Vrag u meni te je prevario.
Ako neko kaže
Da sam Kurva
Da te lažem
Da se nikad mijenjat neću
Sve te lažu
Nisam kriva
Vrag u meni traži
sreću.
Ništa drugo.
Samo sreću.

Nikad neću znati

Pospremam misli , riječi, djela u tajne pretince . Da ne vidi nitko. MOŽDA TO JE ONO ŠTO JESAM. pusti me da idem, da si vratim život. I ja ga trpim. I pogledat ću njega u oči znajući da postoji dio mene kojeg NE ZNA. Satrt će me možda taj promašaj. Nagrist će mi svijest. Izbit će na površinu onaj dio koji čuči. Nije mi žao. I ne boli me spoznaja da sam grešna. Ne mogu se više pratiti...postala sam "rastezljiva" i ljepljiva. Postoji na meni.......pogledat ću njega u oči i u dubini sebe znati da smo jedno drugom dušmani. Moja sobnost će ga zgurati u kut, a klaustrofobičnost će ga zaslijepiti. Sve dok do kraja ne budem mogla podnijeti svoju zlobu. Dok se do kraja ne rastegnem i zapletem u samu sebe. Dok ne padnem na najprljavije tlo. Sve dok ne počnem strašiti samu sebe, dok me ne zaguši vonj promašaja. I nikad jasnije nisam vidjela svijet i nikad manje nisam znala sebe. Kako ću leći do njega i ne poželjeti biti negdje drugdje. Bez okova i spona...........da budem ono što želim. Njegov poljubac je bio ljepljiv i bljutav . U meni se nije rađalo ništa. Njegove ruke bile samo koža. Samo ruke. Njegovo lice, njegove riječi prolazile su samo pored mene. Osjećala sam samo slanost. I smijala sam se samoj sebi kako sam završila na pogrešnom mjestu. I smijala se ljudima i našoj varljivosti. Njegov svijet se sudarao s mojim ,odbijao se poput jeke i iščezavao poput slabine. Bez strasti, bez želje, bez ljubavi. I bila sam sretna što tada nisam osjetila radost. Znala sam nešto novo. DA LJUBAV JE SVETA. A ja da ju imam. I nisam se zahvalila ni Bogu, ni Vragu ,ni njemu a ni sebi na toj spoznaji. Pospremila sam ju samo u najtajnije pretince. Da samo ja to znam...

Kao da rekao si da moja snaga te vrijeđa i da ne možeš biti drugačiji. Da sve ono što želim znaš i sam čak bolja od činjenice da ne možeš. DA, moja snaga te vrijeđa i moj pogled luđački te udaljava sve brže. I sad želiš od moje šutnje izgraditi priču koja je dobra samo za tebe. Šutnjo moja divna što hiniš ravnodušnost, što činiš oko mene tanki led u koji zarobljen je pokret odbijanja i podsmijeh koji ti govori kako sam sad neka druga- za tebe nepoznata. I tako sam ti daleka..........dalja ti nikad nisam bila.

Nisam sretna, sama sam i tužna.
Nešto nedostaje u mom životu, ali što?
Možda to još nisam pronašla,
ali možda je to tu,
kraj mene,
samo što ja to ne vidim...

Kada sebi kažem da moram uspjeti,odmah pomislim kako je preda mnom put posut trnjem,vidim zvijezde,čine se tako blizu,al su jako daleko...Pomislim,odustat ću od svega, predati se zivotu kao nekoj krvoločnoj životinji da od mene radi što želi. Predajem se, tonem, sve dublje i dublje idem dole,vuku me ruke,trzam se, opet se borim, opet želim gore ka zvijezdam. Nije mi kasno,još uvijek nisam na dnu. Hvatam se za ruke prijatelja, pomažu mi.O,tako je teško boriti se, al' se trudim ne želim odustati opet, vratiti se na dno.Trnje me bode, zabija se u moje srce,krvarim,al'opet ne odustajem.Trgam se. Borim se kao lav za svoj plijen. o,kako me bole ove rane od trnja,al samim poledom na prelijepe zvijezde bol se smanjuje,nestaje...Nailazim na prepreku,opet odustajem od svega,vraćam se na dno. To dno je tako blizu, a toliko sam se borila da se bar malo odignem. Opet sam tu,sama u blatu,svi su gore blizu zvijezda. Plačem,pokušavam ustati...Nemam snage,još uvijek pokušavam, iznova padam. Razmišljam, dižem glavu i vidim sunce kako sja i kako mi se smješi,pružam ruke...daleko je, nedokučivo je. Ustajem polako, penjem se, postaje sve toplije, opet nailazim na trnje, al bol ne osjetim,sunce je tu i grije me...Ne želim ići predaleko želim ostati u zlatnoj sredini. Ne želim graditi svoje kule sreće tako visoko na nebu da se moram kasnije diviti njihovim rusevinama na zemlji.Ostajem tu, odmaram se i smišljam kako dokučiti zvijezde ,a ne vratiti se na dno,ne povrijediti sebe,ne ostetiti druge,a postići svoj cilj. Čini se nemoguće,ali nije. Samo treba snage volje i vjere.Ne treba se bojati poći ka zvijezdama ,zato ih je i Bog postavio tako visoko, treba se bojati pada na dno. Dno je uvijek blizu,odmah iza nas. Do zvijezda treba muke i truda,ali se isplati vjerujte mi osjetila sam to i jos uvjek osjetim tople zrake sunca na svome licu,i još uvijek se sjećam hladnog blata sa dna! Ako ne smijete krenuti dalje od obale sa vasim brodom,nikada nećete vidjeti druga mora i ljepote svijeta. Zato glavu gore i borite se,hrabro polako i razumno..!

SVE ŠTO IMAM
JE SJEĆANJE NA OSMJEH TVOJ
SVE ŠTO MI JE IKAKD IŠTA ZNAČILO
JE DODIR TVOJ
SVE ŠTO ŽELIM ČUTI
JE GLAS TVOJ
SVE ŠTO HOĆU SI TI
A NEMAM TE
TVOJ POGLED,OSMJEH.DODIR
SAMO SAM JEDNOM OSJETILA
TAJ DAN JOŠ NISAM PREBOLJELA...........

sjećanja na tebe

Meni je žao drag moji čitatelji, al bila mi je gužva zadnjih par tjedana...napokon nešto novo!!

Skitam se noćima i tražim nekoga sličnog sebi bez sjaja u očima.
tražim prijatelja koji razumije moje jade, nekoga tko voli kao ja, tko luta mračnim ulicama tražeći malo svijetla bez nade.
tražim nekoga tko je izgubio sav smisao, svaku nadu da će pronaći ono što želi.
tražim nekoga tko kao ja pati, nekoga tko može mene i moju bol da shvati!

ZABORAVITI NE ZNAČI IZBRISATI IZ SJEĆANJA VEĆ SJETITI SE BEZ BOLA!

ANĐELIMA SU PALE MASKE
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,
Prevario si i samog sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske sa lica,
Razbile sve iluzije i lažni sjaj,
Sad vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa,
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti!
Nešto je trulo unutar mene-
Mislim da je to srce moje,
i duša koja polako vene…
sve što je nekad bilo tvoje.
Ne znam kako da se borim,
Što se u ovakvim situacijama radi,
Kad nekoga iz sve snage volim,
a istovremeno mi se toliko gadi.
Bojao si se, pa si me ''štitio'' od istine,
I uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
Sad stvarno odje*i od mene,
Ne želim imati posla sa kukavicama!
I na svemu ti zahvaljujem,
Hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet,
Od pogleda, poljupca, dodira strahujem,
I svi dobiju samo moj bijes.
Bijes koji je tebi namijenjen
Zbog svega što si mi pružio:
Al slabić poput tebe nije na to pripremljen,
Pa drugi trpe ono što si ti zaslužio.
Ne želim na tebe misliti po cijele dane,
Al samo si ti u meni i nemam druge zanimacije,
Još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane,
Al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije.
Tvoja predstava je u završnici,
Evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici,
Koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem zbogom,
Nešto ću te zamoliti:
Više nikom nemoj reći volim te,
Ti ne znaš što znači voljeti!

...sve mi tvoje nedostaje...

Svima nama sudbina se poigrala, prvo nam je dala nešto, a onda uzela...

Korak po korak
sve si mi dalji...
ostajem sama u svome svijetu,
tu,gde si mi toliko blizu
da sam jedva svjesna toga koliko si mi
u stvari daleko...
Minut po minut,
postajem svjesna surove istine
koja me u stopu prati
od trena kada sam te upoznala...
Ti odlaziš,
i svakog si mi sekunda sve dalji.
Ti odlaziš,
a ja samo šutim...
jer šta god da kažem
nije dovoljno da bi te zadržalo tu.

Ali,ne kajem se zbog ničega
što sam ti rekla u životu.
Možda ćes jednom
ljubav moju shvatiti.-
Onog trenutka kada se iskreno zaljubiš...
A ja ću i dalje tvoje stope gledati
i ove minute
koji te od mene udaljavaju brojiti...
...i šutit ću...
jer,šta mogu..?
Bit ću ovde,
sama sa svojim snovima,
gde si mi toliko blizu
da sam jedva svjesna toga koliko si mi daleko...
...ovdje,gde ljubav moja
za tebe počiva...

Kažu da oći mi se zacakle kad pričam o tebi,
o svemu onom što smo bili i što smo mogli bit.
Kažu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tužan.

I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom uspoređujem.

Još čujem korake prošlosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.

A ti, ti si moja prošlost, sve ono što sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjećanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prođe kad me pogledaš tim očima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.

Ti ležis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna želja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...

Još uvijek čujem tvoje korake,
drhtanje usana,
osjećam poglede...
Postoji li zaista sutra?
Kiša me danas napada,
neobjašnjiva oluja sjećanja...
U tišini gledam
jednolično kapanje suza o tlo,
razmišljam o istinitosti tvojih riječi,
molim za milost...
Nepostojeće staze vode me k tebi,
nepostojeći putevi neostvarivoj želji,
na koljenima još jednom
vikat ću u bezdan...
Prepune sobe iluzija
još uvijek vrište tvoje ime,
Blatnjavi tragovi
ispisuju pjesmu tvog života...
Čitav moj svijet odiše tvojom prisutnošću...
Još uvijek čujem tvoje korake,
drhtanje usana,
osjećam poglede...

Prazna čekaonica...
Njegov miris i danas opija moj um,
pobuđuje sjećanja...
Klanjam se hladnim zidovima,
izblijedjeli lik još plovi opustošenim hodnicima...
Vrijeme ne postoji,
samo tren i vječnost je naša...
Zacakljeni pogled,
uperen u beskraj
donosi ustajalu melankoliju,
odnosi snove...
Ukrali su mi život,
pobijedili ljubav, ugasili žar...
Nemoćno se previjam,
smrtno ranjena,
njegove usne poput sotone
vječno me zovu u ponor...
Tek lagani dodir njegove prisutnosti
stvara oluju u davno ugušenim
snovima...
Prazna čekaonica,
samo ja i sjećanja...

kako je teško bez tebe

Reci mi,gdje da odem tugo..
osim boli ne poznajem ništa drugo.
Reci mi tugo,zašto ga još volim,
zašto još za prošlošću toliko jadikujem i molim.
Reci mi tugo,
gdje su ona vremena stara,
kad smo bili djeca..i sjedili na klupi na kraju grada...
Reci mi tugo,
koje ime ova bol nosi,
zašto moje srce za ljubav prosi...
Reci mi tugo,
šapni mi ,gdje je on..
jel još uvjek kao prije...
jel se još uvjek onako slatko smije...
Reci mi tugo zašto još uvjek ona laž ovako boli,
kad je lagao da me voli...

Postala sam slika jednog
razrušenog sna,
obris nečijeg sjećanja,
dio nekog dna...

Postala sam blijedo lice,
s pogledom bez sjaja,
s usnama bez izražaja...

Postala sam jesenja kiša,
izgubljena u toplini ljeta,
posljednja kap,
proljetna sjeta...

Postala sam sjena,
pratim kišu dugu,
putujem s vjetrom
i u sebi nosim tugu..

Postala sam kip,
živog srca...
njema,mrtva,sama,
al ipak živa...uz otkucaje srca.

Otišla je duša,i odnijela
sva pisma,
sve slike,sve riječi...
ništa sačuvala nisam...

Ni njega koji
mi je nekad bio sve,
ni onu ljubav,
koja sad ubila me...

Kad budeš ponovno išao
sam onim ulicama,
kad budeš sam slušao šum mora,
znaj blizu sam ti.

Kad budeš ponovno slušao
one pjesme,
kad pomisliš na one prošle dane..
znaj blizu sam.

kad budeš sjedio sam na
istoj klupi,na istom mjestu,
kad pomisliš da sam daleko,
znaj tu sam.

Kad pomisliš da sam prošlost,
kad pomisliš da se neću vratiti,
varaš se...

Kad pomisliš na sve rijeći,
koji mi nisi trebao reći,
ne zaboravi ono VOLIM TE...

Kad ponovno budeš išao sam
onim ulicama,sjeti se mene,
iako sam daleko...
nisi vidio one suze na rastanku,
nećeš nikad znati koliko me je tad srce peklo...

Sjeti se:
Pokraj save,breze male,
tvoje oči vesele,
ove noći čudno sjaje
mene više ne vole.
Nije meni što te moram,
što te moram gubiti,
već je meni dal ćeš moći
poslije mene ljubiti.
Sava tiho teče,zadnje nam je veće draga,
ostala si sama..(...)
Slomile se naše grane,više nemam
prava ja,
na te tvoje oči male,
nisi moja curica,
nije meni što ja neću
više tebe vidjeti,
već je meni neće mi se
nove oči svidjeti...

Izbrisano djetinstvo

Žudno sam brojala i čekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...

al taj dan nikad došao nije...
ništa nije kao prije...

Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjećanja se ruše,
djetinstvo moje se red za redom
briše...

Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti.
i pričala moru.

Zar je nestala ona toplina,i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...

Zar će otići prijatelji i
one ludosti stare,
pusta školska sjećanja,
biljar i kave...

Zar će izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar će nevažne postati sve one pjesme,
i svi oni tajni poljupci...

Zar će vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje pro razočaranje..

Gdje su one suze koje sam plakala,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvjek skrivala...

ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla...
sad daleko...u kaštelima.

Samo one koje su te voljele
znaju kako je teško bez tebe...

evo opet, nakon toliko vremena
oči su mi pune suza.
I baš kad sam mislila
da sam te preboljela,
od bola sam zaplakala.
evo opet, kiša mi iz očiju lije,
nitko ne zna kako teško mi je.
Znam da nema načina
da ti se svidim,
ali te ipak volim,
ali se ipak za pogled tvoj molim.
Evo opet, da živim normalno nema nade,
netko mi sve one prekrasne snove krade.
Zaboravljam da sam živa,
da za to što sam ovakva nisam ja kriva.
Evo opet, ponavljam te dvije riječi,
evo opet suze mi počinju teći.
Nikog u pomoć nema,
tako sam sama,
u duši mi se oluja sprema,
pred očima mi tama.
Ne želim se od tebe udaljiti,
odavde poć.
Ali ipak moram,
jer nedostaje mi snaga
da pobijedim ovog u sebi vraga,
vraga što te želi i vili,
vraga koji i ne sluti
kako me sve ovo boli.

Doveo si me do samog kraja svijeta,
u svemir sam letjela s tobom
i bila sam dio sjajnih zvijezda!
Ali tamo si me ostavio,
sama da budem..
I vratit se po mene si zaboravio..
Otišao si tiho sa stubama od oblaka,
nekim putem kojim moja noga nije kročila.
Za mene nije dovoljna bila
zemlja tvojih snova, tvojih želja!
Ipak htjela sam da mi pokažeš
da sam samo zrno u polju pšenice
i da za mene nisu građene
te tvoje tvrđe i avlije!
Jer u tvom životu ja sam
kamenje od koje se tvoja noga u ljutnji spotiče!

Tužna sam jutrom
kad se budim,
jer ja se vračam,
ti ostaješ,
ja mirujem tvoj odlazak odjekuje.

Suzam se umivam
dok ti odmahujem,
slomljenim željama,
tijelo razbuđujem.

Tužna sam jutrom
kad se budim.
Oko sebe miris tebe osjećam,
a već jasno rasuđujem
pa me duša zaboli,
srce mi se prepolovi
jer te nema da se sa mnom
probudiš.
Želim te sanjati, želim sanjati tvoje dodire, poljupce, uzdahe i riječi. Tvoju kosu, tvoje oči, tvoja usta, tvoj osmijeh, tvoj parfem, sve tvoje želim da bude moje, želim biti jedno s tobom, jedno tijelo, jedna duša, jedno srce. Volim kad me pogledaš i nasmiješ se, i tako si sladak, i najljepše je, gledati te neprestano, gledati te u oči, u pogled koji mi prodire u dušu, koji mi trga srce, koji mi razara misli, i ponavlja riječi, riječi koje onda stalno kruže u meni, i nikad ne prestaju: volim te, volim te.. Prolaziš mi žilama i ulaziš u ruke koje te diraju, ulaziš u usne koje te ljube, ulaziš u srce koje osjetiš kako kuca, ispunjena tobom, ispunjena tvojom ljubavlju ne želim otići, ne želim da mi bude hladno, ne želim da se pomakne kazaljka na satu, želim da taj trenutak traje vječno, neprekidno, taj trenutak koji gori i divlja u meni, koji čini sve drugo nevažnim, nebitnim, koja te voli, koja te gleda i ne želi stati i otići jer ti si centar njenih želja, njene mašte, njenih snova i njenih nadanja...

Danas sam umrla...
Izlila se i zadnja kap isprekidane duše
Raspršila se po sitnom pijesku
I nestala u vrućini

Sve patnje sada grizu
Crvi pod zemljom
Olakšavaju mi bol
Sve su više siti, sve više nestajem

Gledam radosno izdaleka
Sve koje su krivi
Kako lijepo sada plaču
Svakom suzom sve sam sretnija

I lebdim, divno je
Padaju redom i mržnja i tuga
Zbogom prijatelji
Nađite neku drugu

Ali ne mogu ga odbaciti
Samo on je ostao sam
On koji je ležao pod bremenom drugog smeća
Sada na površini vlada spokojem mrtve tuge..

I was dreaming of the past,and my heart was beating fast...I began to lose control

Ja ne tražim previše,
štoviše, ne tražim ništa.
Samo tvoju blizinu.
Zašto večeras ne bismo zajedno pobjedili slutnje?
Ionako nitko za nas ne pita i ne mari.
Zašto ne bismo stali zajedno izmedu riječi i sutnje?
Daj mi ruku, pogledaj koliko je naših zajedničkih sitnica i stvari.
Previše je toga što nas veže,
previše toga što obećava da ćemo to ''zauvijek'' stići.
Ti i ja, kao ulovljeni u tajni neke morske mreže...
Ovdje smo, sada. Zajedno...ma kuda ćemo ići?
Zaklopi oči, zaspi kraj mene.
Daj da osjetim tvoj dah na mome vratu u čekanju zore.
Ne govori ništa, pusti i sat, i vrijeme...
Večeras osjećam da možemo preplivati more.
I zato pusti...pusti sve tuge svijeta i ljude zle.
Oni nikada neće znati da smo večeras bili jači od svih.
Mi smo prošli najveće poraze i pobjede,
zajedno bili tužniji i od najtužnijih.

Kako ću sada uspjeti sakriti suze u očima kad te vidim?
Kako da sakrijem svu tu bol kad čujem stihove one pjesme?
Ne znam kako da izbrišem trag tvojih poljubaca...
Sada ti se više ne trebam nadati...sve..je otišlo u vjetar.
Ne mogu više ni plakati..nemam više suza.
Ne žalim ni za jednim trenutkom provedenim s tobom,
iako je trajalo kratko,značilo mi je mnogo..
Jedino za čime žalim je to da sam dopustila da me tako povrijediš.
Uzeo si mi sve,nanio mi bol,tvoje riječi su sve uništile...
I samo se pitam:što mi je to opet trebalo? na kraju je dovoljno da ti zahvalim što si me povrijedio..što si me doveo natrag na onaj rub s kojega
si me nedavno izvukao..što si ugasio jedino svijetlo u tami mog života.
Nadam se da češ biti sretan i da češ imati onaj prekrasan osmjeh na licu kao i uvijek,iako si me povrijedio kao nitko do sada,najbolje si što mi se dogodilo u životu...
Hvala ti na svakom trenutku,svaki događaj,svaki tvoj pogled,svaki tvoj dodir bio je predivan...
Previše boli i tuge je prošlo kroz moj život,ti si mi vratio snagu,imala sam razloga radovati se životu,sad nemam snage za nove poraze..život se ponovno poigrao sa mnom..dao mi je malo a to malo meni je bilo sve..a onda mi je i to malo oduzeo...
Ne traži me više...
Ne vraćaj se...
Samo me zaboravi...

jedini moj nemoj da se čudiš kad me vidiš samu kako plačem i gledam u tebe,jer ja više ne mogu biti u društvu,nemogu slušati druge kako su veseli i pokušavati da se i ja veselim zajedno sa njima.Ne,ne,veselja u mom životu više nema,u njemu je samo čežnja za tobom,za tvojim toplim pogledom i rječima utjehe.Znam da to tebe nikad neće rastužiti i nikada ti neće pasti na pamet da dođeš i da mi kažeš 2-3 tople riječi,riječi utjehe.Ali ja ću se tome ipak nadati,možda se nekad u tvom srcu otopi komad leda jer,LJUBAV JE ZAČARANI VRT U KOJEM CVJETAJU BOL I SMRT!!!

Sinoć smo imali ozbiljan razgovor
Ti odlaziš daleko uskoro
Vraćaš se kad proljeće sneno
Zakuca na moja vrata
Uporno.
Šta ćeš raditi kad me ne bude?
Da li ću biti sama do proljeća?
Nedostajat ću ti u zimskim noćima?
Čekat ću te i kada samoća me bude grlila?
Dugo.
Ležali smo jedno pored drugog
Tišina je sjedila na našim grudima
Mala zrnca sumnje su padala po nama
Strast nije ušla u krevet tu noć
Nikako.
A ujutro otvorih oči osjetih tebe
Kako spavaš mirno priljubljen uz mene
Tvoja me ruka čvrsto steže da ne bježim
Sad znam da ću te ipak čekati.
Sigurno.

Danas je bio tužan dan,kiša je padala,
ja sam gledala na cestu,tvome se dolasku nadala,
tvoji koraci da me probude,
a riječi nježnosti da me razbude..
ali nije bilo tako,
srce je voljelo prejako...
Ja sam voljela cijelom dušom i tijelom,
nadala se tako životu cijelom...
ali ti nisi volio,ti si to smatrao igrom,
probio si moje srce ko venu iglom...

Povrijedio si me tisuću puta
i svaki put sam bila razoočarana i ljuta,
ali sam te voljela i dalje,
uvijek više,nikad manje...

Sram me je reći,da i sada nakon svga,
ja još uvijek volim samo njega.

...Sjedim pored prozora i gledam kako kiša pada,jedina želja mi je da znam gdje si ljubavi sada.Nema takve riječi koje bi mogle smirit srce moje ,željela bih da te još jednom vidim,tvoj osmijeh i oči tvoje.Kapljica kiše na obraz mi pala,liči kapi,ali kap nije.To je kap što iz duše izlazi moje,ne želim prijateljstvo s tobom,nego želim tebe i srce tvoje!!

mislim da je sve jasno...on odlazi...

...bio si mi sve...

Otići ću i u zaborav tvoj pasti ću.
žalit ću,što smo se upoznali,
a za našu ljubav šanse nismo dali.

Boljet će me svaka pomisao na tebe,
jer me volio nisi, a srce moje slomio si.
Gledao si me kao ženu što ljubi
i nisi htio srce svoje da otvoriš
i mislio si svojim poljubcima da mi godiš.

Trudila se jesam i zato, nije mi žao,
željela sam samo da te gledam i tvoje zagrljaje
u zaborav ne dam.

željela bi samo jedno,da se sjetiš žene
kojoj si samo TI BIO SVE,
i zato molim te ne zaboravi me.

To ti nisi htio znat i drugoj srce svoje ćes dat...

Najdraži moj jućer sam te srela nakon toliko vremena
lijep si kao i uvijek,sladak kao med najdraže moje
Toliko mi nedostaješ,još uvijek te volim zapravo još i više.
Tvoja pčelica je jako sretna od jučer
tvoje okice i tvoj pogled vidjela je

Ne mogu prihvatiti činjenicu da te više neću vidjet,
da sve ostaje iza mene..
Sjećas se kad smo se upoznali?
Vrijeme kao da je stalo,tako smo se dugo gledali,nestrpljive minute su izgubile postojanje i zarobile me u savršenstvu vječnosti.
Prvi put u svom životu bila sam sretna,kratko,ali dovoljno za nekog tko
sreću nije nikad osjetio.
Svaki propušten trenutak,onaj koji nisam bila s tobom..bio je najgori.
Hvala ti na svakom trenutku,svaki događaj,svaki tvoj pogled,svaki tvoj dodir bio je predivan.
I nedavno,jedne večeri..rekao mi je da odlazi...srušio mi je snove,sa sobom odnio svu moju sreću.
Bila je to zadnja večer i posljednji pojubac koji mi je usana oduzeo dah,
otišao je...
Ne zelim skrivati suze a one ipak teku..
Ne zelim se bojati,ali ipak me strah
Sve što je ostalo su sad samo lijepa sjećanja
Osjećam samoću..gubim te..
Daleko si,jednostavno daleko od mog srca
Tako jednostavno si zakoračio na prvu stepenicu svog života i otišao.
Da bar mogu vratiti vrijeme i sve bih ponovila bez razmišljanja...

Vrijeme je toliko prazno bez tebe, a soba da ti ne prićam...
Zamišljam da si na mome jastuku i ove noći.
Svaki trenutak, svaki šum je na tvoje korake sličan,
tako prokleto čekam kada ces doći.
Gledam u telefon, kao da će tako zazvoniti brže.
Osluškujem da li netko možda ipak kuca na vratima.
Vani na cesti neki se dvoje za ruke zaljubljeno drže,
a ja te čekam, i čekam...čekam te satima...
Kroz prozirne zavjese i zamagljena stakla
dočekujem još jedno jutro prepuno misli o tebi.
Još jedno jutro da se dalje od toga nisam makla
da tvoje zagrljaje kao da osjećam na sebi.
I čaša iz koje si ti uvijek pio kada si došao
kao da ima okus tvojih usana i njihovu toplinu.
I priželjkujem beskrajno, kada bi samo ovuda prošao,
da barem samo na trenutak osjetim tvoju blizinu.
Znam, ti bi mi sada rekao da i ja falim tebi
i kako jedva čekas da me vidiš i da me zagrliš jako.
Znam, jer toliko tebe ja čuvam u sebi,
a vrijeme prolazi, tako...prokleto polako...
Toliko je pusto sanjati bez tebe i naših isprepletenih ruku,
i nekako smišljam način kako da te večeras stvorim kraj sebe.
Gledam u sat, a misli se sa minutama tuku,
i baš svake sekunde sve sam više željna tebe.
Samo čekam da budeš pored mene, da te gledam kako se smiješ,
da slušam kako dišeš, i da mi pričas dugo kako nevažno je ostalo sve.
Jer, u svakom se kutku ove prazne sobe kriješ,
i sve i da neću, ja osjećam te.


Ali prokleto vrijeme uvijek prođe...a želim sve natrag,
ne želim te izgubiti,ne mogu zaboraviti,zašto nam život uvijek pruža najviše patnje?
S poraženim osmjehom i dalje vodim izgubljenu bitku,borim se sama sa svojim strahovima
Plašim se da se neću moći nositi sa svim tim
Da ću odustati prije vremena,,,
Zaboravit ćes me, a ja ću se ovdje i dalje boriti protiv svojih snova
I sad... postala sam slika jednog razrušenog sna,
obris nečijeg sjećanja,
dio nekog dna...

Netko ko me voli bez ograničenja

Nije mi dosta da mi pričaš
da sve sam tebi i da sve preuveličaš
...NISAM TI JA BAŠ BILO TKO...
Nije mi dosta da me moliš
kada griješiš da se kuneš da me voliš
...NISAM TI JA BAŠ BILO TKO...

Jer ona naivna djevojčica
odavno žena je postala
i morat' ćeš se potruditi
da bi ostala...

Ne treba meni samo zlato,
sjajni dijamanti
i nek'o skupe darove da lako plati
hoću luda iznenađenja
nekoga 'ko me voli bez ograničenja
što je drago srcu mome
da mi radi i ne razmišlja o tome,
hoću sve to, skupa ja sam
baš me briga, znam da to zaslužila sam
...NISAM TI JA BAŠ BILO TKO...

Nije mi dosta da se kaješ,
da kad te dugo nema sve od sebe daješ
...NISAM TI JA BAŠ BILO TKO...

Obećala sam jednoj curi da ću jedan čitav post posvetit njoj...ipak bio bi red da ju spomenem...neko vrijeme sam sumnjala u nju, a sad je to jako daleko iza nas... vole da ju zovu Svetlana (po Aleksićki ili Ceci...), a ime joj je Lucija...u svakom slučaju ona je moje svjetlo (lux lat. svjetlo)!!! jojim te draga, i sve najbolje mogu reći o toj curi
GLUMIŠ DA SI LOŠA, A JA U DUŠU TE ZNAM! I KADA DOBIVAŠ I KADA UZIMAŠ...

sapu

Prema nebu sam poletjela

Da dobro ste pročitali....jako sam sretna...i ja sam upoznala nekog,još uvijek nisam sigurna, sve mi se to čini tako nestvarno...

Je li to ona zamišljala ili je doista na njegovu licu bilo nekakve istinite otvorenosti...on je prema njoj bio brižniji, nego svi, još nježniji. Odlazili su nedjeljom u parkove gledati kako jesen rasipa po drveću svoje posljednje zlato. On se ponašao kao da je potpuno sretan. Kao da nema nikakvih briga. Je li to odviše lijepo da bi bilo istinito,ili ja jednostavno nisam navikla na ljubav?


Ti što mi ljubav daješ
U svijet vodiš me
Ti što me srcem ljubiš
Tebi vjerujem
I onda kad sam tužna
Kad mi loše ide
Kad propadne sve
Ti me zagrliš
Šapneš nježno
Vjeruj dobro je

A kada pođeš sruši moja
nadanja nek' tama postane
poljubi me da pamtim ovaj
osjećaj s' tobom,da vječno ostane.

I nikad neću zaboravit kada si mi pjevao Ivanu:

Ništa tako ugodno nije
Kao kad se smije Ivana
I ničeg ljepšeg oku nema
Od bljeska njenih bisera

Ona, ona drugog ljubi
Drugom pripada
Ona drugog ljubi
Mene ne gleda

Ni samo more duboko nije
Kao njena oka dva
Eh, što bih dao da u nekom kutu
Tog pogleda budem ja

....I can't seem to get out of....Please wake me....Please give me some of it back...

Mjesečina..ti me grliš....ljubiš me nježno tiho...prepuštam ti se...jednom,dvaput...želim prestat...ti si moja droga, ti si moje cjepivo... I još jednom, i još jednom... Gubim se...oh što mi to radiš...posipaš me ružama, a ostavljaš mi trnje...nakon tebe postajem pijesak....idem kud me vjetar nosi....još jedna pustinja, nigdje oaze, nigdje odmora...glupo je se sad kajati...osjećam pogled tvoj, nježan dodir u kosi, ne opirem se, pustim osjećaj da me nosi, osjećam tvoje vrele usne...sve je tako stvarno u ovom prokletom snu!! tako sam nesigurna...treba mi netko...za sve ovo sam sama kriva...Samo tebe sanjam svake noći, moj nisi, al za to sudbinu ne krivim...želim te povrijediti, samo da čujem kako vrištiš moje ime.
Svjetla su se ugasila, svjetlost je postala tama. Ne mogu zaboraviti one nježne poljubce i nježne dodire...oh kad bi vrijeme unazad mogla vratit...nisam znala da te čuvam, kajem se za sve, a sada si negdje daleko od mene....žao mi je što sam bila tako ohola i što mi je srce tada bilo stijena ledena. Tragove tvoje ljubavi prekriva snijeg zaborava, i pitam se poslije svega da li sam bila voljena. Druge oči sad me gledaju, druge ruke me u noćima miluju, usne mi se za drugog predaju...jel ostalo još imalo nade za nas...samo u tvojim očima sam sigurna...kada tebe grlim, bliža sam zvijezdama, dotičem nebo...a bez tvojih usana padam, a padobrana nemam.... letim, a krila su mi uništena...doista se osjećam izgubljeno...molim te ostani... istina je bolna...
I još uvijek plešemo na mjesečini...mogla bih ovako zauvijek...napokon sam i ja na svojem...u mašti...uvijek sam u mraku...stvarno te trebam večeras...zauvijek počinje u tvom zagrljaju...ne mogu ništa učiniti. Nekada davno bilo je svjetlosti u mom životu, sad je samo ljubav u mraku..
I trebam te večeras
Trebam te više no ikad
Zagrli me jako
Ostanimo tako zauvijek,
samo zajedno možemo uspjeti
...molim te ostani...
...pa zar ne vidiš da te volim....

Together we can take it to the end of the line

Ovaj post posvetila bi jednoj posebnoj osobi...mladoj curi...svijet joj se srušio u jednom djelićku sekunde, ono na čem joj se život temeljio, ono u što je vjerovala, ono što je htjela, željela...ostavilo ju je da se guši u vlastitoj lokvi krvi, napustilo je, bez isprike... i sada bol je ostala...prebrodit ćemo to zajedno (SIL su uz tebe)...nitko u svijetu nije magićan i poseban kao TI!!! Snažniju osobu u životu nisam upoznala...
Kada sam bila prestrašena, očajna, VAŠI pogledi i rijeći utjehe su me spašavale...kada sam plakala suze ste dijelile sa mnom,kada sam bila bespomoćna bile ste mi oslonac...sada smo mi uz tebe...samo želim da znaš to!!!!!

nothing compares to you

...All the flowers that you planted, mama
In the back yard
All died when you went away...

Mislim da ne mogu više ovako...onaj osjećaj da ćete svakog trena puknuti, raspasti se po šavovima, otići k vragu...strah...očaj...

Ja nemam mira, a u rat ne hrlim
led sam, a gorim; plašim se i nadam,
po nebu letim, a na zemlju padam...

Prošao još jedan tužan dan, nisam sigurna dal mogu nastaviti dalje, previše toga me pritišće...

Zaista, mi samo sanjamo,
tako treba, jer ovo je
čudan svijet i čudan dan
gdje život je samo san,
a iskustvo moje sudi:
čovjek sanja ono što je,
sanja, dok se ne probudi.

I kralj, koji vlada svima
sanja kako zapovijeda
u toj varci sebe gleda
kako mnoge časti prima,
a na vjetar sve ih piše,
jer smrt strašna sve ih briše
i prah će sve postati.
Tko je dakle željan vlasti
kad zna da će jednom pasti
čim se prene- u snu smrti.

Feniks, sad je još samo prah ostao...željna sam još samo krvi se napiti...bez pretjerivanja molim...to bi znaćilo slijediti taj prah do njegova odredišta- crnog, tamnog ponora...vratiti se u prah, ali prah je zemlja, ali od zemlje se pravi glina...i opet vodim monolog...opet se gubim...mislim da ludim, al me nitko ne šalje u ludnicu, mislim da sam bolesna, al hitna ne dolazi po mene, mislim, mislim, mislim...stavi me na kušnju i izgubit ću se...
Gol sam se na tlo uspeo, gol ću i sići pod zemlju,
Zašto da osjećam jad...? Vidim gol je i kraj. (Panonijev epigram)

Niti mi se mrije, niti mi se živi,
smijem se plaćući, a sa žalošću se snažim:
za ovo stanje vi ste krivi...

molim bez pretjerivanja....suze sina razmetnog nitko ne treba, more u tišini, žubor malog potoka, jeku u daljini, snijeg na suncu...tim se, nadam se završih, o ljubljeni moj spokoju...


Calderon, Dante

Be mine, just love me!!

Sanjaj me kad si tužan, kad se nebo zvijezdama prekrije, ti ne znaš kako je teško kad ljubav istinu otkrije. Ne zaboravi jednu djevojčicu, i njene tužne oći, voljela je samo tebe, a sad živi u samoći. Sanjaj tu djevojćicu kada se mjesec iza grane skrije, zavoljeti drugog neće jer tebe proboljela još nije. Ta ne znaš kako mi je teško i kako vrijeme bez tebe sporo leti...

Dolazit ću ti povremeno u snove, unositi strast, a ostavljati tvoje srce tužno, prazno....nećeš se sjećati ni mojih ruku, već samo dodira svile...

Kažu prva ljubav nikad se ne zaboravlja, kažu prva ljubav je najljepša u životu svima bila, samo ja istinu sam otkrila jer u srcu sad prašina i bol žive, za to smo oboje krivi...Slomljeno srce ne treba sreću, prvu ljubav ja više neću i kao ptica skitnica tražim bolje mjesto i kao da sam ukleta tonem sve do dna. Prvu ljubav za njega mijenjam ja. Zovem u pomoć, a sve bih dala za samo jednu, još jednu noć, jer šta je to ljubav, što je sreća u naivnom srcu, u naivnoj duši. Sjećate li se osjećaja kad vam se sve ruši? Prva ljubav negdje u visini, prva ljubav negdje u daljini, tamo gdje se nove ljubavi rađaju i voljeni voljenima vraćaju se...

i samo za ...in chains...


Mile Kitić - Zašto baš ti
Zašto baš ti
moja ikono sa zida
sahrani me
tako izdade bez stida
zašto baš ti
pored koje sam se kleo
život mi pretvori u pepeo

Tebi za koju sam stvorio sve
sve što si htjela i dalo ti se
tebi zbog koje sam sada na dnu
dao sam da mi crnu krojiš sudbinu

Zašto baš ti
da me poniziš zbog njega
uništiš me
lako pređeš preko svega
zašto baš ti
kojoj sam sve nekad bio
kaži mi gde sam
to pogrešio.

:) pozz

....I won't let anybody have you....

Zovem zoru da otjera noć, skitam dane, čekam kada ću poć u grob crni, moji dani su već odbrojani. I sada u prašini tražim tračak svjetlosti, tražim sebe, samo ja znam kako je bez tebe....pričam priću glas mi je tih, Ti si mi život, šta bih suza nema, bol drijema, sama si mladost ubi samo zato što tebe ljubih...Radostan smijeh drugih ljudi tjera me da pobjegenem. Znam da neću biti sretna nikada više, jer nemam života dva, pa ponovno sve ispočetka, to nisam ja....nisam ja više mala,njemu sam se dala, nisam više živa, moj život samo je sjena siva, nisam ja kriva što nitko nije rekao STANI!!!

U mom srcu već danima tama u stvarnom životu sam sama. u glavi nešto mi se stalno vrti, želim biti prijatelj smrti. Želim da umrem ovog trena, jer komu treba ovakva žena? komu treba samac života, svima su potrebni sreća i ljepota. Nikad te više voljeti neću i gubim svoju sreću....

Ljudi koji samo jednom u životu vole, u stvari su površni. Ono što oni nazivaju vjernošću zapravo je nedostatak fantazije ili lijenost navike...

Jedna klinka večera pati zbog tebe,
jedna klinka dala bi pola života da te im kraj sebe.
Jedna klinka potajno te želi noćas,
jedna klinka nada se i odaje ti počast.
A ti ne vidiš i ne čuješ tužan pogled i tihi jecaj.
Jedna klinka i večera pjesmu ti piše,
jedna klinka samo za tebe diše.
Jaka i ponosna samo za oči tvoje,
spremna je predati sve uspomene svoje.

Sjedim sama na staroj klupi,
dok stari hrast grane njiše i nosi rijeći srca moga :NEMA GA VIŠE; NEMA GA VIŠE!
Utihnuše koraci kasnih prolaznika i cijeli park prekri tam,
a stari hrast tužno zacvili: SAMA SI SADA, SAMA SI SADA!
Dižem se polako sa stare klupe,
ustajem htjela bih poći,
al' stari hrast šaptom mi veli: OSTANI, MOŽDA ĆE DOĆI!

I ponovno sam noćas na krilima tamne noći kroz suze šaputala vjetru, još volim smeđe oči. One su dio mene, mojih snova i nada, zbog njih mi duša vene, a srce bolno strada. Kad me gledaju moje srce je plamen, i dok nade teku u ponor njegovo srce je kamen....

Teško je gledat sunce a ne osjetiti njegov sjaj, teško je voljeti nekog, a znati da je kraj...

The only thing i ever really loved, was hurting me....I never wanted any body more then i wanted your....the only thing i ever really loved, was hate...

!!ZIP FILE!!

da ne bude zabune u prvom postu se spominje juraj palić, pozdrav Pala!
ne znam što se događa, možda me je razumova teška voda lupila u glavu...možda...jeli to tako??! hmmmm ma neeee.... al to uopće nije tako, mi ćemo to ovako!! određeni ljudi znat će o ćemu pričam... gospođici "više vode manje khm vina" bi porućila pazi da jura od tebe ne napravi budalu, gospođici "kurtizani" manje pipkaj "debelu" hanu buduću čistaćicu zrinjevca gopođica "više vode manje khm vina" je ljubomorna...heheheh! a za vas neznalice...što znači ovaj naslov.....pa kao što bi gospođica "kurtizana" rekla: GADOVI JEDNI PROKLETI, ja bih još dodala BOLI VAS KURA*!!! a zašto sam pisala ovaj besmisleni post, e pa meni nije....baš ovaj besmisleni igra jednu važnu ulogu u mom životu... u njemu su spomenute osobe koje su mi drage, i ZIP FILE, i ŠKVORIĆ, i KURTIZANA, i KARA... pa zašto su mi važne, e pa jer mi one pomažu sad kad mi je najpotrebnije, daju mi savjete, zezamo se...a usput moramo se trpiti svaki dan, e pa zato o njima pišem...i da ne mislim na protekla dva dana, mogla bih reći dva najgora dana u mom životu!!! i mogla bi sad pisat o njemu: gospodinu GLUP SAM,AL MI TREBA VREMENA DA TO SHVATIM, e pa znate što, NEĆU!!! nije zaslužio ni da ga pljujem tu po blogu! nije, i nije, i točka! dal da pišem o pilulama, kondomima, e pa neću za savjet pitajte "kurtizanu", kao što sam i ja to učinila....by the way, thanx! a onaj veličanstveni krug i dalje nas iritira... dok drugi gospon "okruglica" sjedi na svojoj stolici,baš nas zanima koliko će ga ova stolica držati! šalim se!!! pusa svima!!!

usput ni ja ne znam koja je poanta ovog posta....ak neko sazna nek mi javi....

Say your prayers little one
Dont forget, my son
To include everyone

Tuck you in, warm within
Keep you free from sin
Till the sandman he comes

Sleep with one eye open
Gripping your pillow tight

Exit light
Enter night
Take my hand
Off to never never land

Somethings wrong, shut the light
Heavy thoughts tonight
And they arent of snow white

Dreams of war, dreams of liars
Dreams of dragons fire
And of things that will bite

Sleep with one eye open
Gripping your pillow tight

Exit light
Enter night
Take my hand
Off to never never land

Now I lay me down to sleep
Pray the lord my soul to keep
If I die before I wake
Pray the lord my soul to take

Hush little baby, dont say a word
And never mind that noise you heard
Its just the beast under your bed,
In your closet, in your head

ljudi ZIP FILE!!!!!

*you cannot kill what you did not create*

jedna me cura inspirirala svojim tekstom o krugu...onom savršenom...onom koji nas iritira...pa zašto...stalno se natječemo, želimo biti savršeni, želimo da nam život bude savršen, da drugi budu savršeni, okruženi smo savršenstvom, mi gubitnici smo sa strane i gledamo kak se svijet vrti u krug, a mi mu se ne možemo pridružit, ili jednostavno ne želimo!
i tako prekinula ja danas s dečkom....još uvijek nisam spremna govorit o tome.... možda za par dana, godina, stoljeća...al osjećam se dobro, što me iznenadilo, a možda je ovo samo prvotni šok. jer kad na srcu pukne jedan šav za njim krenu odmah druga dva, za čas posla slomiti me znaš. i znaš sad nakon svih onih izgovorenih riječi, želim te opet pokraj sebe, gotovo je oči su mi izgubile nevinost...još uvijek te volim, iako ne smijem, navučena sam na tebe, odavno...
Trebaš mi, nedostaješ mi. Kroz misli mi prolaze dobra stara vremena kada smo stalno bili skupa, bili uzbuđeni prije svakog susreta, i onda se napokon stapali u jedno.Taj čin, ti trenuci strasti. Tek sam s tobom prvi put spoznala pravo značenje fraze: "kad dvoje postane jedno!"
Poslije tebe su došli su mnogi drugi, uzbudljiviji, strastveniji. Vodili su me u imaginarni svijet, u svijet gdje nema problema, samo nas dvoje. Više nikad ti se nisam vratila.
Shvatila sam da mi nisi dovoljan. Bio si samo prva stepenica, prvi u nizu, odskočnica ka uspjehu. Sada kada sam izgubila i tebe i ostale, pitam se zašto se baš samo tebe sjećam?
Nalazim se u bijeloj sobi, samo ja i jadni bolnički krevet.Ja i moja sjećanja.
Trebaš mi barem nakratko. Vruće mi je. Tresem se. U daljini vidim neku točkicu. Svijetlost.
Šta bih sada dala za samo malo tebe, mog slatkog šećera za vene?Sve, odnosno ništa! Kako patetično. Više ti nemam ni šta ponuditi. U tebi sam imala i oca i brata i prijatelja i dečka i ljubavnika, a sada imam samo sjećanja. A ti...ti ćeš ih imati mnogo sličnih meni. Da ih upozorim?! Neću! Nek sami vide i osjete....


....dao si mi razlog
dao si mi smisao
ožiljke sa moga srca si izbrisao
vjeru u ljubav si mi vrati
bolje od ikog si me shvatio...

Kurve

Stvari se polako vraćaju na mjesto.
Ovako nešto se ne događa često,
premda,
priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam.

I tad, slike izblijede sve.
I tad, zatvaram se u sebe.
I tad, nisi mi potrebna.

Kazaljke i dalje krugove crtaju.
Umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju.
Prazno mjesto u mom krevetu sjeća me;
Bila si tu...

Tko zna, kuda si otišla?
Tko zna, zbog čega se ne vraćaš?
Tko zna, sve piše u zvijezdama...

Još jučer poljupcima mi smo se borili,
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali.
Što se dogodilo?
Gdje je ta kap što je prelila čašu,
što te natjerala da odneseš

Sve što sam volio,
a tebe sam volio...
Sve što sam sanjao,
a tebe sam sanjao...
Ma, zar sam pogriješio
što sam se smijao,
kad su mi govorili
da sve su žene kurve
kad bi zauvjek
zaspao ovaj grad.
Kao u bajci,
prekriven trnjem i travama.
Sve dok se ti ne vratiš,
a vratit ćeš se znam...
I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan.

Dok me ne zagrliš,
dok me ne poljubiš
dok me ne zagrije tvoj dah...

Daleka obala

Kiss for chains

Saznat ćeš jednog dana
kad mene više ne bude
zašto sam plakala zajedno sa kapima kiše
I kada ne bude mene
i kad ljubav bude mrtva
shvatit ćeš da sam bila žrtva.
onda ćeš moliti dane da ti donesu
sve moje boli, da osjetiš rane kad neko uzalud voli.

Ti misliš da mi nije žao, samo zato što pred tobom krijem svoje gorke suze, ti misliš da svi imaju srce od kamena kao ti... Ti misliš da mi ne značiš ništa, da si samo sjena u mom životu. Ti misliš da srce tako lako zacjeljuje....da ožiljci nestaju, neizbrisani tragovi tuge i boli. Ti misliš da je tako lagano zaboraviti one riječi koje si mi stoput govorio. Ti stvarno misliš da sam sretna ja, ako si ti sretan s njom.

U duši ostavljam proljeće koje za tobom uzdišu, miris kose tvoje na bagrem podsjeća, tvoj je dodir poput čiste svile, koji je nošen vjetrom sa usana tvojih. U srcu ostavljam ljubav koju mi tvoje oko udiše, u pogledu tvom jagode cvjetaju, svaka tvoja riječ na jastuku spava jer je nošena vjetrom sa usana tvojih. U grudima ostavljam čežnju koju mi tvoje prisustvo stvara, svaki osmijeh tvoj u sjećanje se veže, misli su moje posvećene tebi. jer su nošene vjetrom sa usana tvojih.... na koži osjećam jezu, povjetarac mi kosu pomjera, na usnama osjećam svilu, a okružuje me miris bagrema, koji je nošen vjetrom sa usana tvojih....

i sad nešto na engleskom...

Save our soul, save it now for a better life
Time to break because time is flying on and on
but if you want to believe in a better life
Find a way, try now, come together with a smile.